Treba napustiti sustav tzv. poticaja i koncesija koji je zapravo nedostupan poljoprivrednicima, a nerijetko je namijenjen faktičnom pretvaranju državnoga poljoprivrednog zemljišta u privatno, odnosno u vlasništvo uskoga kruga pojedinaca i skupina koje se ne bave poljoprivredom nego špekulacijom nekretninama. Promjene u dosadašnjem modelu prividnog poticanja poljoprivredne proizvodnje nužno će se odraziti i ne prerađivačku industriju i na turizam kao jednu od ponajvažnijih hrvatskih gospodarskih grana. Agroturizam i zdravstveni turizam su neki od oblika produljenja turističke sezone. Za to su nužne ne samo promjene u mentalitetu, nego i stvaranje upravno-političkoga i zakonodavnog okvira koji će doista poticati zdravstveni turizam i stimulirati obiteljska poljoprivredna gospodarstva na širenje svoje djelatnosti na turizam. To znači ostanak mladih na selu, brojnije obitelji i ravnomjerniju napučenost Hrvatske, uz istodobno smanjenje pritiska na gospodarski iscrpljene i infrastrukturno zapuštene veće gradove, što znači da je posrijedi jedna od bitnih mjera kako demografske, tako i gospodarske politike.