Pritom je jasno da nove investicije i gospodarski procvat nisu mogući bez depolitizacije i debirokratizacije državne uprave te dosljedne borbe protiv korupcije i kriminala u svim porama hrvatskog društva. To zahtijeva i intervencije u postojećemu pravosudnom sustavu i s njim neposredno povezanom dijelu uprave. Sve tzv. reforme pravosuđa provedene u Hrvatskoj zapravo su promašene i svojim su prividnim rješenjima gurnule hrvatsko pravosuđe u bezdan novih problema. Kazneno zakonodavstvo mijenja se tempom koji sustiže zapanjujuće mijene i usložnjavanje Ovršnog zakona i s njim povezanih podzakonskih akata te teško narušava pravnu sigurnost i stabilnost sustava. Nepravedni i nelogični porezni propisi te zakonska rješenja koja se odnose na stečaj i predstečaj pogoduju klimi neodgovornosti, kulturi neplaćanja te kriminalu i korupciji. Političko kadroviranje u Ustavnome sudu i redovitom sudstvu te naglašena politizacija državnoodvjetničkog sustava potkapaju ostatke ostataka povjerenja građana u hrvatsko pravosuđe. Ukidanje prvostupanjskih sudova i njihovo pretvaranje u stalne sudske službe zapravo povećava troškove pravosuđa, a negativno djeluje i na nacionalno-političkome, napose na demografskom planu, jer manjim gradovima oduzima sudove kao atribute koje su ih činile privlačnim središtima za živote mladih obitelji. Čitav taj sustav zahtijeva temeljitu analizu i reformu tobožnjih reformi, s ciljem zaustavljanja zakonodavnog stampeda, depolitizacije pravosuđa, obračuna s korupcijom i u tome dijelu nacionalnog života te s težnjom da se poveća pravna sigurnost i zakonitost, a time i sloboda i sigurnost građana.