Život u ruralnome prostoru mora se zato zasnivati na novim temeljima poznatima iz zapadne Europe. To znači nužno obnavljanje rasta konkurentnih obiteljskih gospodarstava koja mogu prehraniti narod i postati sirovinskom bazom prehrambene industrije koja sada preživljava na uvozu. U prethodna dva kruga parlamentarnih izbora vladajuće su političke stranke to izričito obećale, ali su ta obećanja nakon preuzimanja vlasti praktički potpuno zaboravile. Najeklatantniji primjer takvoga iznevjerenog obećanja biračima je preobrazba jedine preostale veće državne banke (Hrvatske poštanske banke) u jaku komercijalnu banku s posebnim usmjerenjem na poljoprivredu. A sada se iz Ministarstva poljoprivrede osim toga predlaže da se zakonski zabrani razdvajanje onih velikih imanja koja su u komunizmu na razne načine oteta vlasnicima da bi se na njima oformili kombinati i preko njih opustošilo selo odnosno kontrolirali njegovi ostatci. Time se je imala provesti komunistička revolucija po formuli „industrijalizacija i elektrifikacija jednako komunizam“, a više od četvrt stoljeća nakon oslobođenja i stvaranja države, poljoprivredna politika nastavlja, dakle, faktično slijediti isti model u dva za poljoprivredu najvažnija pitanja – raspodjeli zemlje i financijama.