Zalažući se za suočavanje hrvatske države i hrvatskog društva s totalitarnom prošlošću jugoslavenskoga komunizma, BLOK ističe kako je u većini europskih država oslobođenih totalitarne komunističke diktature sličan proces uključivao i ograničenja pri zapošljavanju protagonista te diktature u pojedinim strukama i službama. To je izraz ne samo društvene pravednosti, nego i svijesti da korupcija i slične bolesne pojave u društvu nisu fenomeni demokratske tranzicije nego ostatci protuzapadnih i protudemokratskih naslaga prisutnih u postkomunističkome društvu. U Hrvatskoj se takav oblik suočavanja s prošlošću nije dogodilo. U Hrvatskoj i danas na sveučilišnim katedrama mlade naraštaje školuju ljudi koji su javno prokazani kao jugoslavenski komunistički batinaši; kulturnim i društvenim prostorom dominiraju dojučerašnji slavitelji Josipa Broza, Vladimira Iljiča Lenjina i „bratstva i jedinstva“, koji su građansko društvo i demokraciju proglašavali svojim smrtnim neprijateljem i tako se odnosili prema njima. Povijesna je ironija da se oni danas pokušavaju predstavljati kao prvoborci slobode i demokracije, iako je jasno da oni svojom nostalgijom za Jugoslavijom ili svojim eurocentrizmom samo pokušavaju prikriti svoje nemirenje s hrvatskom slobodom i državnošću.